Zadar — U sklopu prosvjeda “Dignimo glas za SPAS!”, održanog u organizaciji Građanskog pokreta Vratimo Hrvatsku Hrvatima u subotu, 12. listopada 2024. na Narodnom trgu u Zadru, okupljeni građani digli su glas protiv onoga što nazivaju nekontroliranom zamjenom stanovništva, sve izraženije socijalne, zakonske i ekonomske neravnopravnosti domicilnog stanovništva u odnosu na strane državljane, te uvođenja poreza na nekretnine koji opisuju kao novi harač nad vlastitim narodom.
Jedna od glavnih poruka skupa bila je i zaštita sigurnosti djece i njihova prava na slobodno i bezbrižno kretanje, bez straha od nasilja ili institucionalne nebrige.
Među brojnim istupima posebno se istaknuo govor Roberta Modrića, koji je snažnim riječima, osobnim iskustvima i jasnim stavovima prozvao odgovorne za, kako je rekao, sustavnu izdaju hrvatskog naroda, ignoriranje sigurnosnih problema i podređivanje interesa Hrvata političkim i globalističkim agendama.
U govoru prožetom osobnim iskustvom, političkim nezadovoljstvom i sirovim emocijama, Robert Modrić obratio se okupljenima povodom uznemirujućeg slučaja u kojem su, prema njegovim riječima, strane osobe maltretirale dvije maloljetne djevojčice na Bilom Brigu.
Modrić je odmah u uvodu izrazio šok i bijes zbog onoga što smatra rastućom prijetnjom sigurnosti građana i nacionalnom identitetu. “Dvadeset godina nakon rata, doživljavamo poraz u pobjedi koju smo izborili,” rekao je, govoreći ne samo o konkretnom slučaju, već i o širem društvenom i političkom propadanju.
Oštro je kritizirao aktualne hrvatske vlasti, nazivajući ih “slugama Bruxellesa” koje provode globalističku agendu nauštrb hrvatskog naroda. “Njima nije stalo do Hrvatske, do kršćanstva, ni do našeg naroda,” poručio je. “Oni bi i vlastitu mater prodali za novac.”
Temu je povezao s migracijskom politikom, tvrdeći da uvoz strane radne snage vodi ka nestajanju hrvatskih vrijednosti i ugrozi sigurnosti. “Ako njihova politika uspije, naša mladost ovdje nema budućnosti,” rekao je. “Naš narod se izbacuje, a zamjenjuje ga jeftina radna snaga. Nitko nas nije pitao želimo li to.”
Ispričao je kako je godinama trenirao i odgajao djecu kroz borilačke sportove, a mnogi od njih danas su, kaže, napustili Hrvatsku u potrazi za boljim životom. Jedan od njih mu je, tvrdi, i dojavio da su se na Bilom Brigu strani državljani ponašali sumnjivo prema djevojčicama — što ga je natjeralo na ovaj javni istup. Link – Navodni napad na maloljetnike u zadru izazvao zabrinutost javnosti
“Što postajemo?” upitao je. “Ovo nije pijanac u prometu. Ovo je pokušaj napada na 11-godišnju djevojčicu. To nije normalno. Ali ako ovako nastavimo, to više neće biti iznimka — to će postati pravilo.”
Upozorio je i na stanje u drugim europskim gradovima, navodeći primjer Londona gdje se, kako kaže, “svakih 40 minuta siluje žena ili dijete”. “Je li to ono što želimo?”
Posebno je bio kritičan prema hrvatskim poslodavcima koji, prema njegovim riječima, zbog profita zapošljavaju strance za 600 eura mjesečno, dok mladi odlaze iz zemlje. “S tim viškom novca kupuju vikendice, dok Hrvatska ostaje bez budućnosti.”
Govorio je i o svojoj obitelji koja se 60-ih godina iselila u Ameriku, istaknuvši razliku između tadašnjih i današnjih migranata. “Moj otac je odmah počeo učiti jezik, raditi, poštovati zakon. Danas ljudi dođu, žive tu godinama, i ne znaju sastavit jednu rečenicu na hrvatskom.”
Modrić je poručio da su političke elite izdale one koji su se borili za hrvatsku neovisnost. “Nisu ginuli za multikulturalni eksperiment pun kriminalaca i ljudi koji ne vole Hrvatsku i ne razumiju njen jezik,” rekao je. “Ginuli su za ovu zemlju, za njenu budućnost.”
“Mi nismo u demografskoj krizi,” zaključio je. “Naša mladost ne nestaje — ona se izvozi. Najveći hrvatski izvozni proizvod danas su mladi Hrvati.”
Istaknuo kako je današnji glavni „uvoz“ – strana radna snaga – ozbiljna prijetnja opstanku hrvatskog naroda.
Podsjetio je prisutne na povijesne primjere otpora i rekao: „Nećete ovaj narod istrijebiti. Dolazili su jači prije vas – Turci su imali više vojnika nego mi stanovnika, pa smo ih opet poslali kući.“
Prisjetio se i 1991. godine kada je kao pripadnik specijalne policije u Zagrebu čuvao tadašnjeg ministra obrane i druge državne dužnosnike, te istaknuo da zna što se tada događalo, uključujući prodaju oružja.
Posebnu težinu dao je temi uvoza strane radne snage: „Svaki put kad se potjera jednog našeg mladog čovjeka vani, time se obešćašćuje žrtva naših branitelja. A kada uvedete strance kao zamjenu, tada obešćašćujete svaku hrvatsku majku koja je rodila to dijete. Osvrnuo na to kako se stranci danas uvoze kao zamjena za hrvatske radnike, čak i na rijetka, unosna radna mjesta poput vozača kamiona, autobusa ili tramvaja, što je, kako kaže, jasan znak da se ne želi da Hrvati opstanu u vlastitoj državi.
Istaknuo je kako svakodnevno čita i informira se, te pozvao sve da mu dođu na kavu i otvoreno razgovaraju. Osvrnuo se i na nezainteresiranost mladih za vojnu službu: „Za koga bi u hrvatsku vojsku? Za bogataše i domaće izdajice koji će pobjeći čim pukne prvi metak?“ Kritizirao je političke elite koje, kako tvrdi, prodaju državna dobra i potiču odlazak mladih u inozemstvo.
Kritizirao je političku elitu zbog prodaje svetinja i dovođenja stranaca koji, kako tvrdi, ne poštuju hrvatsku kulturu ni jezik. Naglasio je da oni koji podržavaju multikulturalizam nikad nisu ratovali za Hrvatsku.
Modrić je s posebnom emocijom poručio: „Nećete više prodavati naše svetinje. Nećete više uvoziti ljude koji niti vole ovu državu, niti će je ikad voljeti.“ Ismijao je optužbe da su prosvjednici radikali te istaknuo kako vidi okupljene kao obične građane, mahom žene s djecom. Govoreći o povijesnim paralelama, napao je financijera Georgea Sorosa, nazivajući ga „nacističkim kolaboratorom“, i povukao usporedbu s vlastitim djedom koji je s 14 godina otišao u partizane.
Zaključio je govor riječima: „Volim vas sve. I vjerujte, ja sam znao što je vojni rok – ali taj vojni rok moraju svi proći. Nema više nemoćnih.“ Prisjetio se kako ga zbog slabih pluća nisu primili u Lučko, pa je završio u drugim postrojbama, uključujući Zdrug i HVO.
Iako je govor bio pun žestokih riječi i potencijalno kontroverzan, kod mnogih okupljenih izazvao je snažnu reakciju. Prenio je osjećaj frustracije — prema institucijama, migracijama, kriminalu i gubitku nacionalnog identiteta. Složili se s njegovim stavovima ili ne, emocija koja stoji iza njih ne može se poreći.
Na kraju je rekao: „Bog vas blagoslovio. Ne predajemo se za krv naših predaka. Ne predajemo ovu svetu zemlju. Ljudi, Bog vas živio.“
